autor: Ibnul-Kajjim el-Dževzijje
iz knjige “Vodič ka Džennetu”
Dova stanovnika Dženneta
Uzvišeni Allah kaže: “One koji vjeruju i čine dobra djela Gospodar njihov će na Pravome putu podržati, zato što vjeruju; rijeke će teći ispred njih u Džennetima zadovoljstva, molitva njihova bit će u njima: ‘Hvaljen neka si, Allahu!’, pozdrav njihov; ‘Mir vama!’, a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!“ (Junus, 9-10)
Hadžadž b. Džurejh kaže: “Obaviješten sam da riječi Uzvišenog: Hvaljen neka si, Allahu!, predstavljaju dovu upućenu Allahu od strane dženetlija u trenutku kada pored njih proleti kakva ptica, a oni je požele imati. Oni tada kažu: Hvaljen neka si, Allahu!, što je, zapravo, njihova molitva, nakon koje dolazi melek koji im donosi ono što žele. On ih selamom pozdravlja, a oni mu selamom otpozdravljaju. Na to upućuju Njegove riječi, prema kojima je njihov pozdrav: Mir vama! Kada jedu, oni Allahu, Gospodaru svome, zahvale, a na to upućuju Njegove riječi: (. .. ) a njihova posljednja molitva: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!'”
El-Ešdže'i prenosi da je Sufjan es-Sevri rekao: “Kada nešto požele, oni kažu: ‘Hvaljen neka si, Allahu’, pa im dođe ono što su poželjeli.” Ove riječi (Subhanallah – Slavljen neka si, Allahu, nap. prev.) znače uzdizanje i veličanje Allaha Uzvišenog u odnosu na sve drugo što Mu ne dolikuje.
Spomenuti Sufjan prenosi da je Talha rekao: “Allahov Poslanik je upitan o značenju riječi subhanallah, pa je rekao: To je nemogućnost da se Allahu pripiše bilo šta loše.‘”
Također, prenosi se da je lbnul-Kiva hazreti-Aliji postavio isto pitanje, a on je odgovorio: “To su riječi kojima je Allah, kada se o Njemu govori, zadovoljan.”
Uzvišeni Allah obavještava da je prva dova stanovnika Dženneta, kad nešto zažele, sadržana u spomenutim riječima: Hvaljen neka si, Allahu! A kada to dobiju, oni kažu: Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!
U jednom hadisu stoji: Najbolja dova je: ‘Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo!’ Ova dova je, istovremeno, i zahvala i zikr, spominjanje Allaha, kojima će stanovnici Dženneta biti nadahnuti. U ovome je išaret da će teklif, obvezivanje, u Džennetu biti dokinuto, odnosno, da će od cjelokupnog ibadeta u Džennetu ostati jedino ova dova, kojom će biti nadahnuti.
U izrazu Allahumme (Subhanekallahumme – Hvaljen neka si, moj Allahu) pokazatelj je da je dova iskrena, jer to znači: Ja Allah – o Allahu (ili: Allahumme – moj Allahu). S druge strane, u ajetu nema naznaka da oni izgovaraju riječi subhaneke samo onda kad im nešto treba. Vjerodostojni hadisi jasno ukazuju na to da će biti nadahnuti i naviknuti da to izgovaraju kao što su naviknuti da dišu.
Mislim da njihovom položaju ne dolikuje da to izgovaraju jedino kad im nešto treba, a Allah najbolje zna.
