autor: šejh Abdullah b. Muhammed el-Gunejman
Nije zadesila muslimane slabost osim zbog nepraktikovanja islamskih propisa, te izučavanja i podučavnja istih. Kada su se muslimani počeli nemarno ophoditi sa Uzvišenim Stvoriteljem, tako što su zapostavljali Allahove naredbe i zabrane, postali su otvoreni plijen svakom grešniku i nevjerniku, koji je iskorištavao njih i njihove države, uzimajući njihova dobra, čineći nered širenjem nemorala i nevjerstva.
Zaista je islamski ummet bio najbolji ummet koji se ikada pojavio među ljudima, u vrijeme kada je sa čašću prihvatao islam i nosio njegovu poslanicu, trudeći se da obznani i dostavi tu poslanicu drugim narodima.
Dok se islamski ummet klonio slijepog sljeđenja i strasti, sa iskrenim i čistim nijetom i namjerom, praktikujući islamske propise, Allah, dželle še’nuhu, ih je pomagao, učvrstio i uzvisio nad ostalim narodima. Allah, azze ve dželle, tako je potčinio islamskom ummetu istok i zapad. Vjera u Allaha, Jedinog i ispoljavanje svakog vida obožavanja Njemu širila se na sve strane tog istoka i zapada. Dobro, pravda i mir postali su svakodnevnica, obuhvatajući sve pore života, jer je Allahova vjera postala zakon, a Allah, Sveznajući, najbolje poznaje ono što koristi Njegovim stvorenjima i čini ih sretnim.
Danas je ovaj ummet zadesila nedaća u najvrijednijoj stvari koju posjeduje, a to je Allahova vjera, koja je uzvisila ovaj ummet nad drugim, a ta nedaća je nepridržavanje za Allahove naredbe i činjenje Allahovih zabrana. Neprijatelji islamskog ummeta, uljepšavajući “ljepote” i lažnost njihove kulture i civilzacije, uzrokovaše hrljenje muslimana za onim što im uljepšaše, uzmajući od njih pokvarenost i zabludu, slijedeći ih slijepo u grijehu, stranputici i nemoralu, nepraveći razliku između koristnog i štetnog, pa ih zadesi slabost, ljubav prema dunjaluku i mrskost prema smrti, i tako nestade njihova snaga, čvrstina i naprednost.
Skoro pa da se veliki svjetski analitičari slažu, da je stanje civilzacije danas, koje prijeti uništenju ljudske zajednice, uzrokovano nepostojanjem vjere u Allaha, Stvoritelja. Vjerovanje u Allaha je najbolji pomagač učvršćivanja ljudskog morala, karaktera i čistote, koje je Allah usadio u svakog čovjeka prilikom njegovog stvaranja. Pa kad se čovjek udalji od vjerovanja u Allaha, dželle še’nuhu, Njegovog Poslanika i Sudnji dan, spadne na najniže grane ljudskog roda i postane kao vuk u šumi, ili ovca u stadu, ili bijesni pas, ili poludijeli pijanica. Rekao je Uzvišeni Allah: “Mi čovjeka stvaramo u skladu najljepšem, zatim ćemo ga u najnakazniji lik vratiti” ( prijevod značenja, Et-Tin, 4-5). Zato što je Allah stvorio čovjeka radi obožavanja i spoznaje Allaha, pokoravanja i slijeđenja Njegovih naredbi, time biva u najljepšem unutrašnjem i vanjskom skladu, a kad se odmetne od onoga zbog čega je stvoren, biva kažnjen iskrivljenjem sobstvenog morala i neredom sobstvenog razmišljanja i ponašanja.
Današnjica je svjedok tog stanja a primjera je mnogo. Recimo, prije nekoliko dana pisale su novine o događaju koji se dogodio na kalifornijskoj plaži, gdje se stotinjak pokvarenjaka sukobilo sa policajcima, paleći i izvrćujući automobile od kojih je bio i automobil spasilačke službe, tako da su se sukobi proširili čitavom plažom. Uzrok tih nereda je, za nepovjerovati, pokušaj policije da spriječi skupinu djevojaka da skinu svoju odjeću pred skupinom gledalaca. Primjera ovakvih i sličnih ovome je mnogo, a to je država koja je primjer napretka današnjice. Njen moral je, često, niži od psećeg, jer su izgubili iman u Gospodara, Sveznajućeg, koji je odupirajuća snaga od svakog nereda i niskosti, i podsticajuća snaga na dobro i plemenitost, jer bez imana nema ljudskosti, ponosa niti časti. Koliko god se tragaoci trudili za pronalaženje riješenja i lijeka iz sitacije u kojoj se civilizacija danas našla, neće naći drugi izlaz osim u čistom vjerovanju, koje se ispoljava samo Allahu, dželle še’nuhu, i nikom dugom, i vraćanju Njegovoj predivnoj vjeri.
