Od Abdullaha Ibnul-Mubareka rahimehullah, se bilježi da je pojam "lijep ahlak" definisao sljedećim riječima:
"Vedrina lica, činjenje dobra, uz ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla."
Vedrina lica - tj. da lice naše, pri susretu sa drugim stvorenjima, bude vedro, čilo i nasmijano, a suprotno tome jeste namrgoðenost i namrštenost lica. Jedan pjesnik je to lijepo sročio u stihove:
"Sinčiću moj, dobročinstvo je lahko
Lice nek je vedro, a jezik nek je blag!"
Vedrina lica je ono što unosi sreću u druge ljude, privlači njihovu ljubav i poštovanje, a prsa, tvoja i njihova, čini prostranim i širokim.
Ebu Hurejre radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Vi nećete moći sve ljude namiriti i zadovoljiti svojim imetkom, ali ih možete namiriti i zadovoljiti svojim vedrim licima i lijepim ponašanjem i ahlakom!" [bilježi imam Hakim]
Od Ebu Džerijja el-Hudžejmija, radijallahu anhu, se prenosi: "Rekosmo: O, Allahov Poslaniče, mi smo ljudi beduini; poduči nas djelu kojim će nas Uzvišeni Allah, okoristiti – pa reče: Nemojte potcjenjivati ni jedno učinjeno dobro djelo, pa makar i da naliješ nešto iz svoga suda u tuði sud, ili da se svome bratu obratiš vedra i smiona lica!"[bilježi imam Ahmed]
Abdullah b. Haris b. Džuz', radijallahu anhu, kaže: "Nisam vidio čovjeka da je bio više nasmijan od Poslanika, sallallahu alejhi we sellem!" [bilježi imam Tirmizi]
Enes b. Malik, radijallahu anhu, kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je bio najšaljivija osoba u društvu sa djecom!" [bilježi imam el-Taberani]
Džerir b. Abdullah, radijallahu anhu, kaže: "Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mi nije čuo glasa pred svojom kućom a da me nije uveo u kuću, i od kada sam primio islam nikada se nije sreo samnom a da nije bio nasmijan!" [bilježi imam Buharija]
Ebu Osman el-Nehdi rahimehullah, kaže: čuo sam Omer b. el-Hattaba, radijallahu anhu, kako govori: Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je rekao: "Kada se dva čovjeka muslimana sretnu i jedan drugoga poselame – Allahu je draži onaj koji bude vedrijeg lica spram svoga brata, a kada se rukuju na njih pada stotinu rahmeta i milosti – onome koji je prvi krenuo da se rukuje devedeset a onome što je prihvatio ruku deset rahmeta." [bilježi imam el-Bezzar]
Se'id b. Abdurrahman el-Zubejdi, tebe'i-tabi'in, je rekao: "Zadivljuje me svaka lahka, vedra i nasmijana osoba, a što se tiče onih kojima priđeš u susret vedrog i nasmijanog lica a oni te susretnu namrštenog i oblačnog lica, kao da im duguješ nešto – Allah im broj umanjio!" [bilježi imam Ibnu Ebil-Dunja u knjizi "Mudaratun-Nas"]
Činjenje dobra – koje se ne ogleda samo u žrtvovanju svoga novca na što većina ljudi odmah pomisli, već i u žrtvovanju svoga života i duše, žrtvovanju svoga ugleda i časti, žrtvovanju svoga imetka ali i svoga znanja za potrebe ljudi iz tvoje zajednice pa i šire.
Kada vidimo čovjeka koji izlazi u susret ljudima, pomaže im i zalaže se za njih kod onih do kojih oni ne mogu doprijeti, ili čovjeka koji budno nastoji proširiti svoje stečeno znanje meðu njima, ili čovjeka koji svojim imetkom pomaže ljude oko sebe – da li ćemo za takvog čovjeka reći da je lijepog ahlaka i ponašanja? Da! Za takvog čovjeka ćemo reći da je lijepog ahlaka jer je to osoba koja čini dobro drugima.
U činjenje dobra prema ljudima spada i halaljivanje i opraštanje njihovih grešaka učinjenih prema nama. Od Ebu Hurejre radijallahu anhu, se prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Dijeljenje sadake neće umanjiti imetak, a zbog oproštaja tuðe greške Allah veliki ugled i ponos daje. Niko se neće radi Allaha, poniziti, a da ga Allah zbog toga ne uzdigne!" [bilježi imam Muslim]
Oprostiti treba svakome ko se prema tebi ponio loše bilo riječima ili djelom. Oprostiti znači odustati od svoga prava i ne goniti krivca već ga osloboditi krivice. Ovako može postupiti samo ona osoba koja se okitila lijepim ahlakom, koja je sebe udaljila od loših osobina, koja je ušla u poslovanje sa Allahom dželle šanuhu, opraštajući greške Allahovim robovima, iz milosti i sažaljenja prema njima, i zbog toga što mu je mrsko da ih što od zla snađe, a i kako bi Uzvišeni Allah njemu oprostio, ili da kod Njega kakvu nagradu nađe, a siromašnog roba da ostavi na miru, kao što Uzvišeni kaže:
"Nepravda se može uzvratiti istom mjerom, a onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi; On, uistinu, ne voli one koji nepravdu čine. Neće odgovarati onaj koji istom mjerom uzvrati za pretrpljenu nepravdu, a odgovaraće oni koji ljude tlače i bez ikakva osnova red na Zemlji remete; njih čeka bolna patnja. 43. Strpljivo podnostiti i praštati – tako treba svaki pametan postupiti."
(prevod značenja eš-Šura, 40.-43. ajeta)
"A onoga koji oprosti i izmiri se Allah će nagraditi" tj. neminovno će ga nagraditi zbog tog djela, dok vrijednost same nagrade ovdje nije decidno spomenuta zbog veličine i vrijednosti samog postupka.
Čovjek treba da zna i to da kada bude htio oprostiti drugome čovjeku da će mu duša njegova kvarna reći: "Ako to učiniš to je pravo poniženje, potcjenjivanje i propast!" Znaj da su ovo riječi zle duše, koja svoga vlasnika tjera na to da čini zlo i odvraća ga od svake vrste dobra. Allah dželle šanuhu, će te zbog tvog oproštaja drugome, nagraditi ponosom i ugledom kako na ovome tako i na budućem svijetu, i plemeniti darodavatelj Allah će te lijepom nagradom i lijepim sevapom svakako nagraditi.
Oprostiti čovjeku – vanjština tog postupka je naizgled poniženje ali dobro znajte da je nutrina tog postupka veličina i strahopoštovanje; osveta čovjeku – vanjština tog postupka je naizgled veličina ali dobro znajte da je nutrina tog postupka prezrenost i poniženje. Zbog oproštaja Uzvišeni Allah veličinu daje, i niko se nije radi sebe svetio a da nije ponižen ostao, pa se zbog ovog razloga naš poslanik Muhammed, sallallahu alejhi we sellem, nikada nije svetio drugima radi sebe lično!
Od 'Ukbe b. Amira radijallahu anhu, se bilježi: Sreo sam Alahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, pa mi reče: "O 'Ukbe b. 'Amir, uspostavljaj vezu s onim ko je kida, podaj onome ko ti ne da, i opraštaj onome ko ti je nasilje učinio!" [bilježi imam Ahmed,a šejh Albani je ocjenjuje vjerodostojnom]
Ustručavanje od činjenja ezijjeta i zla - tj. da čovjek poštedi druge ljude od svojih loših riječi i postupaka. Ko tako ne postupa ta osoba nije lijepog ahlaka već lošeg ponašanja je i ahlaka.
Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, je zabranio ezijećenje, loš odnos i vrijeđanje muslimana na bilo kakav način, i to na najčasnijem mjestu na kojem se Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, sastao sa svojim ummetom, na "Oprosnom Hadžu", na dan Arefata, riječima: "Životi vaši, imetci vaši i čast vaša su vam sveti, međusobno zabranjeni i haram, isto onako koliko je svet dan u kojem ste (dan Arefata), mjesec u kojem ste (Zul-Hidždže), i mjesto u kojem ste (Mekka)!" [bilježi imam Buharija]
Osoba koja napada ljude svojim psovkama, uvredama, ogovaranjem i prenošenjem riječi ta osoba nije lijepog ahlaka, jer nije poštedila ostali svijet od svoga ezijjeta (uznemiravanja), vrijeđanja i zla, a grijeh ezijećenja i vrijeđanja će biti još veći ako se usredsrijedi na one osobe koje kod nas polažu malo veće pravo u odnosu na ostalie ljude! Loš odnos spram roditelja je teži od lošeg ponašanja prema drugim ljudima; loš odnos prema rođacima i rodbini je teži i gori od lošeg ponašanja spram drugih ljudi; loš odnos prema komšijama je teži i gori spram lošeg odnosa prema onima koji nam nisu komšije; loš odnos prema imamima, ulemi i učenim ljudima nije kao i loš odnos prema onima koji nisu takvi.
Ebu Zerr radijallahu anhu, je pitao: "Allahov Poslaniče, ako ne budem mogao raditi određena dobra djela, šta mi je činiti? Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, mu reče: Poštedi ljude tvoga zla – eto ti sadake!" [bilježi imam Muslim]
Zbog svega navedenog je Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, rekao: "Tako mi Allaha – ne vjeruje, tako mi Allaha – ne vjeruje, tako mi Allaha – ne vjeruje! Bi rečeno: Ko, o, Allahov Poslaniče? Reče: "Onaj od čijih smetnji nije siguran njegov komšija!" [bilježi imam Buharija]
Ovo bi bila tri generalna i glavna načela lijepog ponašanja i ahlaka prema ostalim Allahovim dželle šanuhu, stvorenjima.
